rococo!

više sam i sam sebi dosadan sa homoseksualnosti. ali vani pada kiša i grmi i kad počnem učit kemiju svašta mi pada na pamet...
zašto je grijeh voljet nekoga ko je istog spola? zašto ljubav mora bit isključivo između muškarca i žene? da bi se održala vrsta, u redu. ali zašto onda homoseksualnost postoji kod ljudi i u prirodi općenito? crkva nas uči da nas je bog stvorio na svoju sliku. zašto je onda neke stvorio homoseksualnima ako homoseksualnost smatra grijehom? ako je homoseksualnost grijeh, kako crkva kaže, želi li bog od homoseksualaca da svoju seksualnu orijentaciju nose kao križ? i da nikada ne osjete obostranu ljubav na ovom svijetu, jer je njihova ljubav griješna? je li to lako? uzmimo u obzir da je seksualnost najjača ljudska tjelesna potreba nakon potrebe za hranom.
stoput sam naišao na ovakve citate:
''ako je osoba rođena s većom sklonošću prema bijesu, daje li joj to pravo da se prepusti tim sklonostima? naravno da ne! isto važi i za homoseksualnost.''
ovakvo stajalište mi nikako ne ide u glavu. kako netko može uspoređivati homoseksualnu ljubav sa naslijem ili kleptomanijom? kad netko nekog udre ili mu ukrade novčanik, on mu učini zlo, ovaj drugi se zbog njega loše osjeća, možda trpi i fizičke ili materijalne posljedice. a homoseksualnost? kakve veze, zaboga, homoseksualnst ima s tim pa da je uspoređuju s nasiljem ili krađom? ako se dvije žene vole, ili dva muškarca, oni jedno drugog usrećuju i ispunjuju. čine da se oboje osjećaju prihvaćenim, voljenim i sigurnim. kome to šteti? ko trpi posljedice toga? nitko! hoće li se ljudska vrsta raspast zbog homoseksualaca? neće. homoseksualnost je stara koliko i čovječanstvo i sve do danas je snažno opstala. svijet danas broji 6.5 milijardi ljudi. to je jako mnogo i na zemlji nema dovoljno hrane za sve. ruše se polja i šume kako bi se izgradili neboderi. i do kad će bit tako? koliko stanovništva zemlja može prehranit, uz sve ekološke katastrofe koje se događaju? znanstvenici predviđaju da će zemlja do 2050. brojiti 10 milijardi stanovnika, a naš planet ima kapacitet da prehrani svega 10 milijuna ljudi bez da se okoliš ugrožava. ali dobro, nema smisla sad procijenjivat je li potrebno da broj stanovnika nastavi rasti ovom brzinom. neki znanstvenici tvrde da je homoseksualnost pojedinaca biološka prilagodba, koja je, dok su ljudi još živjeli kao lovci, omogućavala pojedincima da se više zbliže i vežu kako bi se više brinuli jedan o drugome dok su lovili. neki su homoseksualci navodno imali i ulogu u čuvanju potomstva drugih parova iz grupe u kojoj su živjeli, i tako značajno potpomagali opstanak. neki tvrde i da je biseksualnost budućnost ljudskog roda.
ne znam za nikoji citat u bibliji koji govori protiv homoseksualnosti. crkva je, u svakom slučaju, moralni stup društva i stoga je razumljivo kakav bi kaos nastao ako bi crkva objavila da homoseksualnost više ne smatraju grijehom. nastala bi podijeljena mišljenja, mnogi bi i napustili svoju vjeru, a došli bi neki novi, crkvi možda manje poželjni profili vjernika. crkva bi vjerojatno izgubila svoj ugled i utjecaj. dobro, sada već zvuči da o crkvi pišem kao o nekoj mafiji... ali samo želim naglasiti kako nije savršena ni idealna i kako je i kroz povijest mnogo griješila, od spaljivanja vještica do prodaje oprosta grijeha... svećenici su ipak samo ljudi i ne mogu im zamjerit. samo želim reć da smatram da homoseksualnost nije nikakva prijetnja čovjeku, društvu ni ljudskom rodu. je li cilj svakog čovjeka imati potomstvo? je li to suđeno svima? je li nečiji život promašen ako za sobom nije na svijetu ostavio potomstvo? je li nužno nečiji život ispunjen ako je bio roditelj? može li nečiji život imati smisla ako ga živi kao pravi čovjek, ako ovaj svijet promijeni bar malo nabolje, uljepša život jednoj osobi, učini bezbroj dobrih djela, a ne bude roditelj? je li to jedini smisao ljudskog života? neću se dotaknuti teme o usvajanju djece iz domova od strane homoseksualnih parova i je li bolje da dijete odraste u sirotištu ili uz dvije majke, odnosno dva oca. eto, možda imam temu za sljedeći post, ko zna.
nadam se da će netko pročitat ovaj post, razmislit o njemu i izrazit svoje mišljenje. sad idem učit kemiju...

vjerojatno sam zaražen još u tudnoći, a možda je došla kao reakcija na nedostatak oca u ranom djetinjstvu. ne znam, ni znanstvenici ne znaju puno više. otkad znam za seksualni nagon, otrpilike znam i za svoje homoseksualne sklonosti. nisam peder, mada sam sebe često tako zovem u šali. biseksualan sam i nisam feminiziran, niti nosim roze majice. za mene zna svega nekoliko ljudi, ne zato jer se sramim svoje orijentacije, već isključivo radi moje obitelji, kojoj bi bila smrtna sramota da se sazna da je njihov sin/brat peder. hrvatska, jebiga. osim svojima (koji su to jako loše primili) rekao sam samo najbližim prijateljima, zabranjeno mi je da ikome govorim dok god živim sa svojima i dok me oni financiraju u svemu.
kakogod. bio sam sa dosta cura, nedavno sam jednoj priznao da san biseksualan i rekao joj da mislim da bi bilo najbolje da prekinemo jer se ne želim vezati dok ne istražim tu svoju drugu stranu. i tad sam prvi put završio s dečkom kojeg sam slučajno uoznao. i sad smo skupa već dva mjeseca. i da, dosta je drukčije kad si u vezi s nekim istog spola. ćak i kad izuzmeš skrivanje, na koje ste prisiljeni. možda dva muškarca ili dvije žene lakše pronalaze zajednički jezik nego muškarac i žena. ne znam. znam da mi je pao veliki kamen sa srca kad sam sebi konačno priznao svoju biseksualnost i kad sam se prestao sramiti toga. mislim da je to prvi i najvažniji korak za svaku osobu bi/homo orijentacije. prihvatiti i zavoljet sebe takvim kakav jesi. meni je u tome jako pomogla spoznaja da me netko konačno voli takvog kakav jesam. biseksualnog. i žao mi je što se to nije dogodilo još ranije u pubertetu. mislim da bi mi život bio jednostavniji. vjerojatno i zabavniji. ali najvažnije mi je da su moji prijatelji to dobro primili i nemaju s tim nikakvih problema, niti je to promijenilo naše odnose. možda jedino nabolje. zašto ja uopće svoj prvi post posvećujem homoseksualnosti? jer se želim boriti za prihvaćanje homoseksualnosti u društvu? možda. ali više radi toga što sam radi svoje biseksualnosti odlučio početi pisati blog. i bio bih sretan ako bi ovaj post ili ovaj blog pomogao barem jednoj osobi koja još nije spremna sebe prihvatiti kao homo/bi/seksualnu, da shvati da homoseksualnost nije bolest ili poremećaj (službeno još od 1973.) i da nema smisla bježati od sebe i sramit se toga. takav si stvoren, homoseksualnost je sveprisutna pojava u prirodi. meni je osobno jedna od velikih prepreka bila moja vjera, koja uči da je homoseksualnost smrtni grijeh. još su nas u osnovnoj školi učili na vjeronauku da je homoseksualnost bolest koju treba liječiti. to smatram izvrnutim pristupom i pranjem mozga. ja vjerujem u boga i ne shvaćam zašto bi on nekoga stvorio homoseksualnog ako je homoseksualnost smrtni grijeh? ne želim sad filozofirati o stavu crkve prema homoseksualnosti. ostavljam to za neki drugi post. dan je lijep, a ja imam toliko toga za učit... mda.